Podjeli ovo:

Podjeli ovo:

VOZAČI!

 Sigurno je jedno: kad bismo poštivali najosnovnije propise humanosti, a da o kršćanskim načelima i ne govorimo, manje bi bilo drama na našim cestama.

Bilo bi manje i materijalnih šteta. Uštedjeli bismo mnogo više dana izgubljenih u ambulantama, bolnicama, kod mehaničara ili trgovca kupujući razbijene dijelove.

Evo nekoliko savjeta onima koji su kršćani i onima koji to nisu:

Ne ubij …

Sjeti se da imaš u rukama sredstvo koje može postati sredstvo ubojstva kojim ugrožavaš bilo svoj, bilo tuđi život. Zato poštuj prometne znakove!

Činite dobro onima koji vas mrze…

Odgovori vozaču koji te vrijeđa ili napada jednim smiješkom ili molitvicom ga preporuči Bogu.

Tko te udari po lijevom pruži mu desni obraz…

Ako te protekne koji vozač svojim vozilom i usput ti pokaže »dugi nos«, kad se slučajno po drugi put sretneš u prometu s njime, susretljivo mu daj prednost.

Ljubi bližnjega kao samoga sebe …

Vladaj se kao milosrdni Smaritanac ne okrećući glave ako ugledaš pokraj puta auto ili ranjenog kolegu, nego mu pomnoži. Pa i u slučaju budeš li morao platiti za čišćenje od tragova krvi u svome automobilu.

Neka baci kamen onaj tko nije nikad pogriješio…

Primijetiš li kod vozača s kojim se sretneš neku pogrešku u upravljanju automobilom, nemoj ga odmah glasno osuđivati i trubiti svojom sirenom. I ti sam načiniš nekada iste pogreške ili možda i mnogo teže od ove koju je sada on načinio.

Blago mirotvorcima…

Blago onima koji ne projure svojim automobilom tik ispred nosa kakvom starom čovjeku koji prelazi ulicu…

Ne traži na gozbama prvo mjesto…

Ne nastoj uvijek i pod svaku cijenu »biti prvi« i pretjecati sva vozila ispred sebe.

Budi spreman pomiriti se…

Nakon sudara, gdje ima materijalne štete, nemoj raspravljati s drugim vozačem i grditi ga, makar on i imao kriva i bio odgovoran. Radije pokušaj da u miru ustanovite štetu i uzajamnu odgovornost i obveze.

Tko želi uzeti kaput daj mu i košulju…

Ugura li se neki vozač na neko mjesto na parkiralištu kamo si ti upravo namjeravao ući i uputio se, a on ti ga je oduzeo, pokušaj mu mirno prepustiti to mjesto i potraži drugo.

KAD SI UMORAN ZAUSTAVI SVOJE AUTO

Ne čini štete u njegovoj odsutnosti…

Dogodi li se da oštetiš tuđe vozilo koje je parkirano i ondje nema vozača, nemoj pobjeći, nego na oštećenom kutu ostavi svoju posjetnicu ili ceduljicu sa svojom adresom.

Učini što bi želio da tebi drugi učini…

Ova zapovijed vrijedi za vozače autobusa, biciklista. Nikada ne radi nešto što ne bi želio da tebi netko drugi učini.

Svjetiljka se ne stavlja pod stol…

Vozač-kršćanin treba savjesno poštivati sve prometne propise. Na svom autu on će imati sveti znak. Također on će imati i SOS koji znači: »U slučaju nesreće želim svećenika«. No, taj znak znači još: »Kršćanski savjesno vozim svoj auto«.

NB! Ne sjedaj u auto, a da se nisi prekrstio ili pomolio. Kad kupiš novi auto najprije pođi svećeniku da ti ga blagoslovi.

Napisano davne 1974. godine.

Podjeli ovo:

NATPIS KOD SELA KOBAŠ

 (Uspomeni nevinim žrtvama — poginulim 24. X 1943. god na Kobašu)

Poluotok Pelješac pruža se u dužini od 72 km između Rta Lovišće na sjeverozapadu te Rta Vratnik i Veljara na jugoistoku. Sa sjeverne strane je okružen Neretvanskim i Malostonskim kanalom, s južne Pelješkim i Mljetskim, a na istoku Stonskim kanalom. Zauzima dinarski smjer pružanja NW — SE, osim krajnjeg zapadnog dijela koji ima smjer pružanja E — W, kao otok Hvar.

Ulazite li morem u Stonski kanal, na desnoj strani vam ostaje svjetionik Grbulja, a s lijeve strane vam se pruža uski ali strmi jugoistočni dio poluotoka, obrastao borom i makijom što mu uz plavetnilo mora daje posebni čar. Na sjevernoj strani ovog dijela, na ulazu u Stonski kanal, smjestilo se selo Kobaš s pitomom uvalom obraslom borovima, vitkim čempresima i makijom. Tu se nalazi ladanjski dvor poznate dubrovačke obitelji Betondić, od koje je osobito poznat Jozo Betondić dubrovački pjesnik XVIII st. On je ovdje u tišini i »razgovoru s muzamo« (po Appendiniju) stvarao svoja književna djela i prevodio latinskog pjesnika Ovidija.

Pitoma mirna uvala, daleko od prometnica i gradske buke, daje posebni čar ovom tihom, ubavom selu u kojem živi 7 obitelji, a koje su god. 1945. Nijemci popalili i poubijali nevine ribare koje su tu zatekli. Na taj nas nemili događaj sjeća spomenik podignut nevinim žrtvama u blizini obale na pristaništu.

Prigodom trideset godišnjice ovog tragičnog događaja posvećujem ovaj članak kao sjećanje na nevine žrtve. Uspomena na njih ostat će trajna!

Posebnu ljepotu ovom selu daju vitki i vječni zeleni čempresi (cupressus sempervivens) koji već stoljećima ovdje rastu i svojom ljepotom i zelenilom idealno se uklapaju u ambijent među borovima i ostalim ukrasnim biljem. Svojom visinom zaokupljajući pogled posjetioca ove pitome uvale, djeluju nedostižno. Čempres je simbol juga, simbol topline, suprotno od vrbe koja je biljka sjevera i djeluje žalosno, a on nedostižno, upravlja naš pogled prema visinama. Zato su ga ljudi izabrali da im drži kao posljednju stražu — da bude čuvar i glavni ukras naših groblja. Ne samo uz našu obalu već duž čitave obale Sredozemlja čempres je stalan pratilac groblja, crkava i kapela, samostana i parkova.

Zar nijesu posebna atrakcija čempresi kod sv. Mihajla u Lapadu, ispod Gospe od Karmela na Pelješcu, na stonskom groblju, na novom groblju na Kuni na Pelješcu i duž naše obale i po otocima?

SELO KOBAŠ KOD STONA (PELJEŠAC)

 

Iz sela Kobaš vodi puteljak prema jugoistoku do Rta Vratnik cea 5 km daleko, gdje se u prisoj noj strani zvanoj Pržina nalazi malo naselje od šest kuća obitelji Prkačin, koje su se ovdje naselile zadnjih 50 godina, sa krasnom pješčanom plažom.

Svaki prolaznik, a osobito ljubitelji prirode, ovdje proživljava ugodne časove u promatranju prirodne ljepote ovoga kraja. Dok prolazite puteljkom koji vas vodi prema Pržini ostaju iza vas maslinici kraškog poljica poviše sela, a otvara vam se krasan pogled prema moru gdje u daljini vidite otok Mljet kao ploveći brod na pučini mora. Polukružni zaljev koji je pred vama zatvaraju istureni dijelovi kopna na istoku i zapadu, a more se je usjeklo u kopno tvoreći uvale, drage, plaže i žale na obali. Taj se zaljev zove »Marćuleti«, poznata ribarska postaja za lov plave ribe. Visoke kopnene stijene strmo se spuštaju u more te je obala mjestimično teško pristupačna, osim u uvalama, dragama i plažama, te sredina zaljeva zvana Priježba gdje je obala pogodna tako da tu ribari izvlače mreže i drže lađe. Tu se nalazi i jedna gospodarska zgrada, sagrađena još za vrijeme dubrovačke Republike.

Plavetnilo mora s bjelinom priobalnog pojasa skladno se uklapa zelenilom stoljetnih borova koji rastu sve do morske obale tako da im grane skoro dodiruju morsku površinu. Idući ovim puteljkom prema Pržini ostaju vam u nezaboravnom sjećanju zalaza, sunca kada crvena užarena kugla utone u morsku pučinu obojivši ove kamene hridi rumenim bojama. Posebnu ljepotu i čar daje ovom zaljevu za vrijeme ljetnih noći i svijetlo«t s ribarskih lađa koje se zovu svjećarice — kada čitav zaljev bude umjetno rasvijetljen kao dan. Tada je posebni doživljaj vidjeti lov plave ribe i sudjelovati u veselju ribara kada je obilan ulov ribe.
Nedaleko od Priježbe na puteljku prema Pržini, nalazi se ispod kamene stijene maleni izvor žive vode koja tu stječe. Stijena je dosta visoka i strmo se spušta u more. God. 1945. tu je napravljen cementni rezervoar za vodu. Na obloj površini stijene uklesan je u rustičnoj kapitali natpis na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku:

Hic sitiens peregrine

Tibi de fonte perenni

Gratis salutaris limpida

Surgit aqua.

 

Natura saggia in ver

Qui del mare sulla sponda

Offre un acqua si gioconda

Fitibondo al passaggier.

 

Ovdi istijece voda sciva

Ka susjedim sdravlje,

A nemochnizim ljek dariva,

I prtnike scedne poji.

Natpis je uklesan na prirodnoj oblini stijene bez neke naročite simetrije u rasporedu pojedinih stihova, već prema prirodnom položaju same površine. Već su neka slova teško čitljiva, a osjeća se razorno djelovanje kiše i vjetra. Sam je natpis teško uočljiv, a jedina je oznaka podignuti cementni rezervoar uz samu stijenu. Izgleda da je uspostavom ovog rezervoara poremećeni prvotni tok vode, koja sada niže teče u more ispod stijene. Za vrijeme ljetne suše ovdje se je voda uzimala i nosila kućama za upotrebu. Osobito su se s njome služili ribari.

Pitamo se: tko je sastavio i dao ovdje na ovom mjestu uklesati ove stihove na tri jezika? Logično zaključujemo da je auktor natpisa poznavao dobro sva tri jezika, i da je uz to bio i sam pjesnik. Nećemo pogriješila ako ustvrdimo da je ove stihove sastavio i dao uklesati hrvatski pjesnik, dubrovčanin Josip Betondić († 4. I 1764.), ili njegov sin Jakov koji se je također bavio pjesništvom.

MARĆULETI: STIJENA S NATPISOM

 

Ova je dubrovačka obitelj posjedovala na Kobašu i Marćuletima svoje imanje, gdje su članovi ove obitelji provodili veći dio godino radeći i upravljajući ovim imanjem. U predjelu Priježba, nedaleko samog natpisa, uzgajali su vinograde koji su bili zaštićeni od vjetra u prisoju sunca, tako da su odavde dobijali dobru kvalitetu vina. Ovdje su u Priježbi sagradili i gospodarsku zgradu u kojoj su provodili ljeta uživajući ljepotu mora i krasotu borove šume te idealnu mirnoću i tišinu. Nažalost ovu su zgradu Nijemci zapalili za vrijeme prošlog rata. Danas se vide samo četiri zida.

Po predaji obitelj Betondić potječe iz Bosne iz sela Kobeć, te su bježeći pred Turcima došli najprije u Ston, a kasnije na Kobaš gdje su stekli imanje i podigli kuću. Prema arhivskim dokumentima u Državnom arhivu u Dubrovniku (Vendite cancell. 114—1606 — 1701 — 83′ — 84′) nalazimo da je dana: 26. IV 1698. god. registriran kupoprodajni ugovor između Damjana Nikole Betondića i Marina Tudizića. Tom je prigodom Damjan Betondić kupio za svotu od 4350 škuda — kompleks zemlje u Kobašu i Marćuletima, sa šumom, s kućama vilka i polovnika. (Vidi: Neda Beritić: »Oko Betondićeva prijevoda Ovidijevih Heroida« — Beretićev Zbornik, Dubrovnik 1960., str. 210—11.).

Prije ove kupovine oni su posjedovali na Kobašu manje imanje i time proširili svoju imovinu. Prema podacima iz matičnih knjiga župe Ston nalazimo već god. 1694. ovu obitelj na Kobašu. Tako Mato i Eleonora Betondić 20. VI 1694. kumuju djetetu Frani kćeri Miha Natali Dne: 16. VII 1695. Nikola Betondić kumuje kćeri Ani Miha Molin na krštenju. (Župski arhiv Ston, Matica Kršt. sv. I).

Zanimljivo je istaći činjenicu da su na Kobašu postojale tri crkve: Sv. Jeronima, sv. Antuna Opata i Gospa Karmelska. Najstarija je sv. Jeronima, jer je ovaj svetac u starini bio zaštitnik Kobaša. Obnovljena je god. 1963. i pripada župi, a ostale su dvije u privatnom vlasništvu. Kako protumačiti ovu činjenicu? Moramo naime znati da su za vrijeme Dubrovačke Republike mnoge bogatije obitelji na svojim imanjima podizale i kapele u kojima je svećenik misio i istodobno bio odgojitelj njihove djece, a ove su ga obitelji uzdržavale.

Prema popisu stanovništva Dubrovačke Republike iz god. 1673/74, proizlazi da je tada na Kobašu živjelo 58 stanovnika u 11 obitelji. Na Dubu 11 stanovnika u 3 obitelju, a na Hrasnome 23 stanovnika u 5 obitelji. Ukupno 92 stanovnika u 19 obitelji. Danas na Dubu nema nikoga, a na Hrasnome samo obitelj Oblizalo. Kobaš broji danas 29 stanovnika.

Istina je da se uvjeti života mijenjaju i ljudi sele u grad za lakšim i boljim životom. Međutim moramo priznati činjenicu da naša sela izumiru, polja, maslinici, vinogradi propadaju, zemlja se napušta. Ove su me misli zaokupile jednog dana dok sam se vozio lađom iz Kobaša prema Stonu (kroz Stonski kanal pri zalazu sunca.
Dok mi je pogled obuhvaćao rumenilom zapada ozarena okolna brda, nijesam mogao a da se s posebnom tugom u srcu ne ponovim stihove Miroslave Vlahović iz pjesme: »Bilo bi lijepo« — koja je objavljena u prošlom broju »Iskre«:

»Možda bi laste onda i ovdje zimovale

Ne bi bilo dalekog leta u tuđinu,

Same bi zimsku kuću sagraditi znale.

Jer nigdje kao u nas tako plavo nebo nije

 

I samo ovdje sunce tako toplo grije.

Nigdje kao u nas svježe ne osviću zore,

Nigdje kao naše ne pjevuši more.«

Don Ante Dračevac

Ston

“Baština koja je, u nezahvalnim vremenima prošlosti, čuvala duh našega naroda. Istu ulogu trebala bi imati i u budućnosti, kad Hrvatskom bude vladala web-generacija.”

Vinicije B. LUPIS

Srednjovjekovna raspela iz Stona i okolice

Autor u svom radu obrađuje skupinu kovinskih ophodnih raspela i jedan križ – pacifikal iz Stona, Malog Stona i Dube Stonske, koji potječu iz XIX. i XV. stoljeća. Na osnovi povijesnih izvora i komparativnog materijala problematizira odnos dubrovačkog zlatarstva XIV. i XV. stoljeća i onodobne Europe. Ophodno raspelo iz crkve sv. Ane u Malom Stonu pripada iznimno zanimljivoj skupini raspela dubrovačkog kraja i povezuje se s paralelnim primjerima u Hrvatskoj i Italiji i oltarnom palom iz Caorlea u Italiji. U Malom se Stonu u župnoj crkvi sv. Antuna Opata čuva ophodno raspelo iz sredine XIV. st., koje najbližu likovnu paralelu ima u mjestu Basseglia. Iz crkve sv. Nikole u Dubi Stonskoj potječe ophodno raspelo koje se povezuje sa skupinom raspela na hrvatskoj obali i s dvije regionalne skupine u Italiji (lombardskom i venetsko-furlanskom), i datira se u kraj XIV. stoljeća. Dva ophodna raspela koja se čuvaju u Župnom uredu u Stonu, a pripadali su po svemu sudeći stonskoj prvostolnici sv. Vlaha, iznimno su vrijedna ostvarenja dubrovačkih zlatara XIV. i XV. stoljeća. Mali pacifikal – raspelo iz bivše župne crkve Stonskog Polja – Gospe Luncijate, kvalitetan je primjer gotičkog zlatarstva u stilu internacionalne gotike. Stonska skupina raspela iznimno je zanimljiva, jer je najbrojnija skupina srednjovjekovnih raspela na hrvatskom jugu.

Vinicije B. Lupis

Sakralna baština Stona i okolice

izdavač: Matica hrvatska Ston, Ston, 2000.

tvrdi uvez

235 str.

20×26 cm

ISBN: 953-97391-1-X

područje: sakralna baština; slikarstvo; arhitektura; kiparstvo; glazba

Knjiga je ilustrirana pretežno u bojama. – Autori fotografija Božo Gjukić i dr.

Knjiga je nagrađena Zlatnom poveljom Matice hrvatske 2002. Narudžbe za knjigu slati na adresu Ogranka.O KNJIZI:(…) U svom istraživanju Lupis je velikim marom posegnuo za obilnom literaturom te velikim brojem povijesnih izvora. Uz to se upustio i u terenska istraživanja. Rezultat je djelo koje temeljito i opširno prikazuje sakralnu baštinu Stona i okolice. U sedam poglavlja knjiga donosi podroban prikaz arhitekture kiparstva, slikarstva, zlatarstva, glazbe, spisteljstva te liturgijskog ruha.(…) Veliku vrijednost knjige čine svakako i obilje ilustracija. One, same za sebe, svjedoče o baštini stonskoga kraja te su koristan vodič i poticaj kako stručnom tako i laičkom oku.

Umjesto zaključka treba istaknuti da je ova knjiga vrijedan prinos istraživanju kulturne baštine pojedinih naših krajeva. Ona je stoga primjer i poticaj za druga, slična, istraživanja. Na takav način sustavno se popunjava, ali i ispravlja, katalog naše nacionalne kulturne baštine.

Baštine koja je, u nezahvalnim vremenima prošlosti, čuvala duh našega naroda. Istu ulogu trebala bi imati i u budućnosti, kad Hrvatskom bude vladala web-generacija.

(Tihomir Rajčić, Vijenac)

Pogled na samostanski sklop s predromaničnom crkvom sv. Mihajla.
Foto Miljenko Mogaš

Pogled na romaničku crkvu s ranijim fazama Gospe od Lužina.

Pogled na protoromaničnu crkvu sv. Đurđa u Ponikvama, XII. st.

Skoronjin reljef sv. Petra iz XII/XIII. st.
Ranoromanički Sv. Petar.

Lik kralja zakladnika s modelom crkve (Ranoromaničke
freske iz crkve sv. Mihajla, XI. st.)

Nepoznati dubrovački zlatar,
Okov katedralnog misala, XVI. st.

Ophodno gotičko raspelo iz
crkve sv. Ane na Taboru ispred
Malog Stona, druga pol. XIV. st.

Matrikla bratovštine Trećeg
reda sv. Franje iz 1427. godine.

KAZALO

PROSLOV

I. PREGLED POVIJESTI STONSKE BISKUPIJE

Uvodni dio
Prvo razdoblje ZAHUMSKO – STONSKE BISKUPIJE
Razdoblje STONSKO – KORČULANSKE BISKUPIJE
Razdoblje obnovljene STONSKE BISKUPIJE 1541. – 1828.
Crkvene prilike u STONSKO J BISKUPIJI početkom XIX. stoljeća
Katalog stonskih biskupa

II. ARHITEKTURA STONSKOG KRAJA

Arhitektura od kasnoantičkog perioda do preseljenja biskupije na Korčulu
Sakralna arhitektura XIV. i ranog XV. stoljeća
Sakralna arhitektura XV. i XVI. stoljeća
Sakralna arhitektura XVII. i XVIII. stoljeća
Sakralna arhitektura Stona i okolice tijekom XIX. i XX. Stoljeća

III. SAKRALNO KIPARSTVO STONSKOG KRAJA

Predromaničko kiparstvo Stona i okolice od IX. do XII. stoljeća
Gotička sakralna skulptura Stona i okolice
Renesansno razdoblje sakralne skulpture
Barokna skulptura
Sakralno kiparstvo XIX. i XX. Stoljeća

IV. SAKRALNO SLIKARSTVO STONA I OKOLICE

Slikarstvo od početaka do kraja XVI. stoljeća
Sakralno slikarstvo od kraja XVI. stoljeća do početka XIX. stoljeća
Slikarstvo XIX. i XX. stoljeća u stonskom kraju
Zenaida Bandur prva žena – slikarica stonskog kraja
Nepoznati samouki slikar – malostonjanin Leopold Stark

V. SAKRALNO ZLATARSTVO U STONU I OKOLICI

Prvo razdoblje zlatarstva u Stonu do XVI. stoljeća
Moćnici
Kaleži
Pokaznice
Čestičnjaci
Ostali liturgijski predmeti
Ex vota – zavjeti
Križevi
Zlatarstvo u Stonu od kraja XVI. stoljeća do početka XIX. stoljeća
Djelatnost zlatarske obitelji Caenazzo u stonskom kraju
Djela ostalih zlatara iz XIX. i XX. stoljeća

VI. SAKRALNA GLAZBA STONA

VII. VJERSKA BAŠTINA PISANE RIJEČVIII. I STONSKE BISKUPIJE

IX. LITURGIJSKO RUHO

Pogovor
Kronološki popis važnije literature o Stonu
Popis više puta korištenih kratica
Popis ilustracija

Podjeli ovo:

odličan recept 😉

maRin

Kao juha od rajčice,  samo bolja.

Više zadovoljavajuća

i dobra za vašu dušu.

Sve što trebate je limenka ljubavi,

koja se otvara smiješkom,

izlijeva se u zdjelu ugodnog okruženja

i sličnih interesa.

Pomiješati sa:

šalicom komplimenata,

3 šalice razgovora,

5 šalica vremena provedenog zajedno,

kućnim druženjima i dvije čajne žličice oslonca.

Tri pokušaja ovišenja o toj osobi.

(i bar dva “uspjeha”).

Galonima zagrljaja, 3 tone ohrabrivanja,

bez zavisti.

I ne zaboravite –

pregršt ludosti.

View original post

Podjeli ovo:

Oporabimo iskorišteno, čuvajmo okoliš 🙂

Podjeli ovo:

Stota obljetnica crkve sv. Vlaha u Stonu (1873-1973)
prenosimo sa:

Prolazeći kroz gradić STON, na poluotoku Pelješcu, odmah vam pada u oči impozantna građevina župske crkve Sv. Vlaha koja kao da čuva stražu spomenutom gradiću, jer se nalazio na ulazu u Ston s istočne strane. Podignuta je na mjestu bivše stonske katedrale, nedaleko tvrđave zvane »Veliki Kašito«.

Sigurno malo tko od prolaznika zna da je ovo treća crkva sagrađena na istom mjestu. Prve je dvije srušio potres god. 1667 i 1850. a i ova sadašnja je bila dvaput oštećena potresom i to god. 1927. na 14. veljače kada je bio pao kameni zvonik sa zvonima i porušen krov, te god. 1962. kada je stradalo Makarsko primorje te zapadni dio poluotoka Pelješca. Teren je, na kojem se crkva nalazi, močvaran.

Dne 16. prosinca 1973. god župska zajednica Ston proslavila je 100. godišnjicu sagrađenja ove crkve. Ovu je svečanost svojim dolaskom uzveličao i naš omiljeni otac Biskup Dr. Severin Pernek koji je toga dana održao svečanu Koncelebraciju s prisutnim svećenicima i uz veliko sudjelovanje vjernika ne samo naše župe Ston, već i okolnih župa Malog Stona, Ponikava i Dola. Lijepi zimski dan omogućio je da je svečanost dobro uspjela na opće zadovoljstvo.

CRKVA SV. VLAHA U STONU

Prohujalo je eto jedno stoljeće od kada je sadašnja crkva bila blagoslovljena i u njoj po prvi put prikazana Sveta Misa. Novosagrađenu je crkvu blagoslovio dne 7. prosinca 1873. g. tadašnji dubrovački biskup Msgr. Ivan Zaffron rodom iz Korčule, a u Stonu je tada bio župnik-dekan preč. don Pero Bačić, također rodom iz Blata na Korčuli Iza dugih i napornih pripremnih radova te uz mnoge poteškoće i dugogodišnje čekanje, blagoslovljen je i postavljen za novu crkvu prvi kamen 12. svibnja 1872. god. uz veliku radost i oduševljenje vjernika koja su nakon tolikih godina iščekivanja željeli da se crkva sagradi. Radovima gradnje rukovodio je ing. Ferdinard Meyer. Predviđeni su radovi izgradnje bili ugovoreni uz cijenu od 16.914,60 fjorina, ali je nakon obavljenih radova ustanovljen deficit od 2.473,32 fjorina te je zapravo građa zapala 18.387,92 fjorina. Taj je novac dala država, odnosno vlada u Beču.

Za vrijeme skoro od 28 godina — dok se je sagradila nova crkva — služba Božja se odvijala u kapeli Imena Isusova u Stonu koju su od 1673. sagradila braća Bratovštine Presvetog Sakramenta u Stonu. Tu su bile prenijete i stvari koje su pripadale staroj crkvi kao i slike, kipovi i ostale stvari potrebne za bogoslužje.

Zaista možemo zamisliti kakova je radost i veselje bilo među vjernicima u Stonu prije sto godina kada je bila blagoslovljena nova crkva i u nju preneseno iz kapele Imena Isusova Svetotajstvo, te starodnevna slika Majke Božje na drvu iz XV st. (Slikar Andrija Rizzo). Kao da i sada vidimo dubrovačkog biskupa Ivana Zaffron kako u svečanoj procesiji, okružen svećenstvom i uz pratnju bogoljubnog puka, stupa ulicama starodnevnog Stona noseći pod nebnicom Svetotajstvo u novu crkvu. A Sv. Vlaho svojom svetačkom pojavom blagoslivlja svoj dragi Ston, nošen među stoljetnim ulicama starog grada da opet uzađe na prijestolje novosagrađene crkve odakle će i dalje čuvati, zagovarati i u svojoj dobroti katkada i ukoriti svoje vjerne štovatelje kao što ih je čuvao i zagovarao minula stoljeća uz sve poteškoće i nevolje. Uz milozvučne zvukove zvona sa stonskih crkava Sv. Nikole — iz XIV st. — Imena Isusova, Gospe Nuncijate, kao da su oživjeli staro-dnevni miri ovog grada sa svojim kulama i utvrdama, te ti se čini kao da se probudio zamrli duh starodnevne prošlosti u sadašnjim potomcima nekadašnje Dubrovačke Republike.

Osjećaj radosti najbolje ilustrira poziv tadašnjeg župnika-dekana u Stonu don Pera Bačića, upućen svećenicima dekanata u kojem ih poziva na proslavu:

»Časna braćo! Sedmog dojdućeg mjeseca (7. XII 1873.) treba se održati svečani obred blagoslova nove župsko-dekanatske crkve sagrađene u ovom gradu pod zazivom slavnog zaštitnika čitave naše biskupije, Sv. Vlaha biskupa i mučenika, kojega im kroz mnogo stoljeća posebnom pobožnošću štovali svi stanovnici stare Republike… Čast mi je pozvati vas na ovu svečanu i može se reći vječnu proslavu koju su nekada s onim sjajem koji se dugo pamtio, obavljale sve crkve poznate zbog svoje veličine i građe.. Pozovite vjernike da dođu u ovaj grad i da prisustvuju svečanoj pontifikalnoj Misi Preuzv. g. Biskupa i procesiji u kojoj će se prenijeti u novu crkvu Svetotajstvo, slika Majke Božje, kip Sv. Vlaha itd. Uvjeren sam da ćete svi nastojati uzveličati ovu svečanu proslavu svojim prisustvom i primjerom, te svojim poticajem potaknuti mnogobrojno sudjelovanje povjerenog vam stada u ova dva dana za nas tako svečana.« (Pismo don Pera Bačića, od 25. XI 1873. talijanski, Župni arhiv Ston.)

OKO OCA BISKUPA SVE JE VESELO

U mjesecu travnju god. 1875. Austro-ugarski car Franjo Josip I. pohodi Ston, te tom prigodom posjeti i novosagrađenu crkvu sv. Vlaha. Kako je bio upoznat da još ima duga zbog građe spomenute crkve, obeća dati 1000 fjorina.

Zanimljivo je istaći da je sadašjni glavni kameni oltar u crkvi Sv. Vlaha dao podignuti umirovljeni svećenik don Luka Gnječ, rodom Neretvanin. On je u tu svrhu dao 800 fjorina, a uprava se crkve obvezala da će mu svake godine dati izgovoriti jednu svetu Misu za dušu poslije njegove smrti, († 21. V 1879.) Njegovo je ime i danas upisano zlatnim slovima na velikom oltaru u crkvi sv. Vlaha.

Unutrašnje uređenje crkve sporo je napredovalo zbog pomanjkanja sredstava i podmice zaostalog duga. Crkvu posveti tek 29. lipnja 1886. god. dubrovački biskup i hrvatski književnik Msgr. Mato Vodopdć te tom prigodom župu uzdigne u naslov Nadžupe.

U tim danima izgradnje spomenute crkve veliku su pomoć župniku pokazali svojim nesebičnim zauzimanjem i požrtvovnošću tadašnji crkovinari G. Antun Franušić i Miho Radulić, obojica iz Stona, te ih ne smijemo zaboraviti uz sve ostale mnogobrojne dobročinitelje žive ili već pokojne, kroz ovo prvo stoljeće.

Prema želji samog oca biskupa dra Severina Perneka glavna je proslava ove 100. obljetnice održana 16. XII. 1973. god. Posebni odbor za proslavu sa župnikom na čelu išao je za tim da proslava bude čisto duhovna i da to bude zgodna prigoda za duhovnu obnovu župe. U tom je smislu, kao bližnja priprava, održana u dane 13. 14. i 15. XII trodnevnica s večernjom koncelebriranom svetom Misom okolnih župnika. Za vrijeme ove trodnevnice propovijedao je vlč. don Franjo Markić, župnik iz Ponikava, posebno iznoseći ulogu Crkve kao kuće Božje u kršćanskom životu.

Glavna je proslava održana u nedjelju 16. prosinca. S pravom smo se bojali kakovo će biti vrijeme, jer je dan prije u subotu padao snijeg uz jaku buru. Međutim nedjeljno je jutro osvanulo lijepo i vedro na radost i zadovoljstvo vjernika ove župske zajednice. Crkva je bila za tu zgodu dolično okićena, a crkveni barjak pred crkvom, lepršajući na vjetru, dočaravao je vjernicima značenje ovog jubileja.

Sv. Vlaho uzdignut poviše glavnih vrata kao da svojom rukom poziva vjerne svoje štovatelje u Božji hram, blagoslivljajući svojom rukom svoj dragi Ston i svoje vjernike. Doista mnoštvo je vjernika pohrlilo na glas zvona u crkvu tako da svi nisu mogli ni ući.

U 10 sati ušao je u crkvu Preuzvišeni O. biskup Dr. Severin Pernek, dubrovački biskup, u pratnji prisutnih svećenika i crkovinara župe. Na pragu crkve dočekao ga je mjesni župnik-dekan, te su ušli u crkvu koja je već bila prepuna vjernika, dok je pjevački zbor pjevao »Evo svećenik veliki«.

ZDRAVKO MARGETA POZDRAVLJA O. BISKUPA

Na sredini crkve je oca biskupa pozdravila djevojčica Ivanka Margeta prigodnom pjesmom. Zatim ga je pozdravio mjesni župnik govorom u kojem je iznio kratki sadržaj ovog jubileja, zahvalivši posebno ocu Biskupu što je svojim prisustvom uzveličao ovo slavlje, videći u njemu nasljednika nekadašnjih stonskih biskupa kojih je prema dosadašnjim povijesnim izvorima bilo ukupno 51. Zatim je oca Biskupa u ime župske zajednice pozdravio g. Zdravko Margeta, crkovinar. Iza kako mu je posebno zahvalio što se je odazvao pozivu i došao u našu sredinu da zajedno s nama proslavi ovaj jubilej: »Neka nam sv. Vlaho isprosi od dragog Boga tu milost da budemo i u ovoj drugoj stogodišnjici odani Bogu i vjeri svojih otaca, te da tu vjeru i pouzdanje u Boga prenesemo i na buduće generacije koje će doći iza nas. Ovu našu želju i molbu uklopite, Preuzvišeni oće, u svoje nakane preko ove svete Euharistijske Žrtve da svi skupa danas pod vašim vodstvom zahvalimo dragom Bogu što smo dočekali ovaj dan i da nam ova zgoda ostane kao mila i draga uspomena koja će nam olakšavati teret svakidašnjeg života s uvjerenjem da nas dragi Bog pomaže i prati nas zaštita svetog Vlaha.?«

Sav razdragan otac je Biskup svima toplo zahvalio na tako srdačnom dočeku, naglasivši kako mu je posebno drago što je došao u našu sredinu da zajedno s nama proslavi ovaj jubilej.

SVEČANA KONCELEBRACIJA U CRKVI SV. VLAHA

Slijedila je svečana koncelebracija pod vodstvom oca biskupa i svih prisutnih svećenika. U koncelebraciji su sudjelovali: vlč. GG. don Ante Dračevac, župnik-dekan Stona, don Jozo Breško-vić župnik Malog Stona, O. dr. Bonicije Rupčić OFM gvardijan iz Slanoga, don Franjo Markić, župnik Ponikava, don Vlado Puce biskupov tajnik. Ostali su svećenici stigli kasnije zbog službe u svojim župama. Propovijed je održao sam otac Biskup u kojoj je iznijevši ovu zgodu 100. godišnjice crkve pozvao prisutne vjernike da slijede u svom životu život i primjer svetoga Vlaha, svog nebeskog zaštitnika kojemu je na čast i posvećena ova crkva. Tako će najbolje odgovoriti svom životnom pozivu da time postignu sreću na ovom svijetu i vječnu nagradu na nebesima.

Posebnu molitvu vjernika za ovu prigodu predvodili su GG. Stijepo Pavlovdć namještenik iz Stona, te Pavo Perić student iz Brodaca. Veliki je broj vjernika pristupio sv. Pričesti čime se najbolje očitovao duhovni karakter ove rijetke proslave.

Svečanim biskupovim blagoslovom i pjevanjem »Tebe Boga hvalimo« završena je ova lijepa proslava na radost i zadovoljstvo svih prisutnih i razdraganih vjernika kojima će ostati mila i draga uspomena i dugo sjećanje na ovaj dan.

Posebno treba zahvaliti vjernicima župa Mali Ston i Ponikve koji su pod vodstvom svojih župnika u velikom broju uzveličali ovo slavlje svojim prisustvom.

Bacimo li unazad svoj pogled vidimo da je naša crkva sastavni dio života i povijesti ovoga grada kroz minulo stoljeće. Ona u svom krilu čuva sve događaje, boli i radosti, kolebanja i izdaje mnogih generacija koje su je posjećivale. I dok vrijeme nezaustavno hrli i ruši sve pred sobom., ona ostaje kao svjedok, čuvar i zaštitnik ovoga grada, kao simbol neprolaznosti Onoga koji u njoj stanuje u Otajstvu Ljubavi.

U njoj su se ispunjale čežnje i vapaji mnogih generacija, živih i već preminulih. Tu su nalazili utjehu, mir, sreću i zadovoljstvo svi oni koji su kroz ovo stoljeće dolazili k njoj, a ona ih je kao brižna majka primala u svoje krilo. Koliko je suza ovdje osušeno, molitava uslišano, srca utješeno, savjesti s Bogom pomireno, milosti Božje u duše izliveno. Sve je to zapisano u knjizi vječnoga života i nama nedostupno.

Stoga joj za sve to budimo zahvalni. Zahvalimo joj u ime naših mrtvih koje je ona milovala kao brižna majka i gdje su provodili možda najbolje časove života. Zahvalimo joj i u ime živih s nakanom i s molbom da je i dalje ljubimo i često posjećujemo, te joj i ubuduće ostanemo vjerni i zahvalni sinovi. Ona nam je svijetlo na zemlji pokazujući nam put vjere, ufanja i ljubavi da nas dovede do konačne vječnosti.

Ulazeći u drugu 100. obljetnicu možemo li ljepše zaželjeti nego još jednom ponoviti zaziv iz molitve vjernika koju smo molili na sam dan proslave:

»Daj Bože, da nam u drugoj stogodišnjoj periodi, u koja ulazimo, nikada ne uzmanjka tvoja pomoć i blagoslov Po zagovoru sv. Vlaha, molimo Te-!«

Uvjereni smo da će sv. Vlaho, kao i dosada, svojom svetom zaštitom čuvati i braniti svoj dragi Ston poput mile majke koja blago miluje svoje čedo.

Don Ante kan. Dračevac — Ston

Morska sol

Sol je namirnica koja se koristi od davnina, a danas se upotrebljava u svim industrijama hrane, za konzerviranje, poboljšanje okusa, sprečavanje kvarenja mesa, ribe, mliječnih proizvoda, a isto tako i za zadržavanje boje mesa u procesima proizvodnje.

Unos soli treba strogo kontrolirati jer povećan unos loše djeluje za zdravlje, prenosi cafe.hr.Često se povezuje sa povišenim krvnim tlakom, a studija koja je bila provođena na 10000 žena i muškaraca jasno je pokazala korelaciju između povećanog unosa soli i povećanog krvnog tlaka. Ta činjenica je vrlo bitna budući da je povećani krvni tlak zadnjih 10-tak godina velika prijetnja zdravlju, a unos soli je moguće kontrolirati. Oboljeli od hipertenzije cijeli život piju tablete kako bi riješili problem, umjesto da ograniče unos soli i tako na prirodan način reguliraju tlak.

Izbjegavanje soli do granice da ga se uopće ne unosi u organizam jednako je loš kao i pretjeran unos. Po kemijskoj formuli kuhinjska sol je natrijev-klorid, a svaki taj element za sebe igra vrlo važne uloge. Natrij je povezan sa pravilnim radom živčanog sustava, kontrakcije mišića, dok klor regulira probavu, utječe na apsorpciju kalija, te pomaže pri izmjeni kisika i ugljičnog dioksida u procesu disanja.

Kakvu sol konzumirati i u kojoj količini?

Najzdravija je morska sol, a ona je najčešće jodirana. Potreba za jodiranom soli pojavila se prije pola stojeća kako bi se spriječila pojava gušavosti. U zadnje vrijeme dokazano je da dovoljnu količinu joda možemo unijeti putem pravilne prehrane pa se češće traži čista morska sol bez ikakvih dodataka. Morska sol puno je zdravija od kamene soli, a sadrži i preko 70 minerala i elemenata u tragovima. Kamena sol prolazi puno više industrijske obrade, sadrži puno više aditiva, a u njoj se i nerijetko pojavljuje aluminij koji je povezan sa nastankom Alzheimerove bolesti.

 

Preporučeni unos soli dnevno za zdravu odraslu osobu ne bi smio biti iznad 6 grama. Sve što je iznad te količine djeluje jako loše na zdravlje, a unos koji je puno niži od toga također može imati vrlo loše posljedice. Zanimljiva je činjenica da sol općenito pomaže pri apsorpciji kalcija i njegov nedostatak vodi u osteoporozu, dok s druge strane, povećana koncentracija soli izvlači kalcij iz kostiju također uzrokujući osteoporozu. Povećan unos soli opterećuje i bubrege koji višak soli izbacuju iz tijela.

Zašto je toliko čest pretjeran unos soli kroz dan?

Odgovor je ustvari vrlo jednostavan. Ako se na vašem meniju često nađu industrijski obrađeni proizvodi sigurno ćete preći preporučeni dnevni unos. Naime, industrijski obrađivani proizvodi vrve soli jer se ona koristi u mnogim fazama proizvodnje kao aditiv. Svima je jasno da slani kikiriki, chips, grickalice sadrže velike količine soli. Na tom popisu također se nalazi i kruh, konzervirano povrće, konzervirani morski plodovi, meso, naresci, pršut, pikantni sirevi, pa čak i namirnice koje su okusno ustvari vrlo slatke.

Ako vam je navika soliti hranu prije nego je i probate jer vam je inače hrana “bezokusna”, promijenite tu naviku. Jedno vrijeme će vam se činiti kako jedete bezokusnu hranu, ali će vam se receptori priviknuti na manji unos soli i hrana će opet dobiti onaj svoj stari okus, ali će biti i puno zdravija.

izvor: Sheportal
( http://www.sheportal.net/__morska-sol__2115.htm ) 

Podjeli ovo:

malo uvrnutih vijesti 🙂

uvrnuto

Današnja događanja na Zrinjevcu nikoga, tko je imalo svjestan značenja pojma slobode izražavanja na internetu, nisu ostavili ravnodušnim. Pred ministarstvom vanjskih poslova okupila se grupa od 400-tinjak prosvjednika koji su transparentima i maskama Guy Fawkesa pokušali vladajućima, a poglavito predsjedniku Ivi Josipoviću, dati do znanja da su protiv ograničavanja slobode koju pruža internet, a koju zagovara zakon ACTA koji bi i Hrvatska trebala uskoro ratificirati.

Iako su mediji izvještavali uglavnom direktno s mjesta okupljanja prosvjednika, mi smo iz provjerenih izvora saznali da ni sam predsjednik nije ostao ravnodušan prema prvom iskazivanju protesta protiv njega i nekog njegovog poteza, te je čak skoro završio i u kolima Hitne pomoći.

Naime, tijekom popodnevnog odmora, za vrijeme kojeg je uz klavir skladao novi hit koji je od njega naručio Tonči Huljić, čuo je na televiziji vijest o prosvjedu i, prema svjedočenju ukučana dobio malo boje u licu i sasvim neprimjetno podigao desnu…

View original post još 245 riječi

Podjeli ovo: